Kada je vrijeme da dijete dobije svoju sobu?
Odgoj djece nije nimalo lak zadatak, a jedno od brojnih čestih pitanja s kojim se nose roditelji je kada je idealno vrijeme da dijete spava u svojoj sobi? Naime, spavanje...
Odgoj djece nije nimalo lak zadatak, a jedno od brojnih čestih pitanja s kojim se nose roditelji je kada je idealno vrijeme da dijete spava u svojoj sobi? Naime, spavanje u troje u početku je vrlo slatko, no kako djeca rastu nastaje sve veća gužva u krevetu.
Jesmo li dijete trebali ranije naviknuti na svoj krevet i svoju sobu? Kako to napraviti? Je li sada prekasno ili možda prerano?
Puno je oprečnih odgovora na ovo pitanja, no ono što psiholozi kažu - nije svako dijete isto i ne postoji univerzalan odgovor.
Naime, većina roditelja odlučuje se za preseljenje bebe u svoju sobu u trenutku kada dolazi druga beba.
Upravo to zna imati kontra efekt jer se dijete može osjećati usamljeno, zapostavljeno i ljubomorno na bebu, pa kreću ponovna noćna buđenja i dolasci kod roditelja u krevet. Zbog toga bi svakako taj prelazak trebalo napraviti par mjeseci prije no što dođe beba, kako se dijete ne bi osjećalo zapostavljeno, nego da je već naviknuto na svoju novu sobu.
Neki roditelji, prebacuju dijete u svoju sobu u trenutku kada prestanu noćna buđenja i to već s godinu dana.
Što je ispravno? Da li zajedničko spavanje do škole ili odvojeno već s godinu dana?
Psiholozi kažu da je idealno vrijeme za prelazak u svoju sobu trenutak kada su stabilno prošla noćna buđenja, no da to treba "odraditi" vrlo strpljivo.
Dijete se mora veseliti svojoj novoj sobi i dane provoditi što više u njoj, kako bi ju zavoljelo i osjećalo kao svoju.
Za taj samostalni prelazak djetetu možemo dati nekog plišanog ljubimca koji će ga čuvati i maziti u krevetu. Ako se radi o mlađem djetetu, također je važno da ne radimo nagli prelazak i da odgovaramo na djetetove potrebe za našom blizinom, strpljivo ga uspavljujemo i dajemo neverbalnu poruku da smo mi tu ako nas zatreba.
No, ponekad roditelji ne mogu dočekati taj trenutak i onda kreće nervoza, a to je najgore što dijete može osjetiti. Ako ste vi nervozni, sigurno neće lako zaspati.
Dijete s četiri godine već je posve spremno na preseljenje u svoju sobu, no važno je polako graditi navike.
Vrlo je važna večernja rutina i odlazak na spavanje prije no što nastupi umor, jer će djeca teško zaspati ako se razbude, a vi ćete biti nervozniji.
I zato nakon kupanja, odijevanja pidžame i pranja zubiju, vrijeme je da dijete legne u svoj krevet, da upalite noćnu lampicu i da mu pročitate neku lijepu priču za laku noć, s mirnim tonom glasa.
Trik kojeg spominju psiholozi vrlo je važan - nemojte sjedati na djetetov krevet, nego sjednite na stolicu pored djetetova kreveta. Postepeno ponavljajte svaki dan isti ritual, ali svaki dan neka stolica bude sve bliže vratima. Kada bude posve blizu vratiju i kada vidite da dijete još nije zaspalo, ali će brzo, recite mu da idete u wc i da ćete se brzo vratiti te ga ostavite. Nakon toga obavezno se vratite, pa za par minuta ako još ne spava, onda ponovno odite, pa se vratite. Svaki put neka period vaših "odlazaka" bude malo dulji. I tako iz dana u dan, postepeno i smireno.
Naravno da nije svaki dan isti i da će biti dana kada je dijete bolesno, uznemireno, tužno i treba vašu blizinu. No, važno je da se nakon tih dana, vratite u rutinu i polako ponovno provodite proces osamostaljivanja i samostalnog spavanja.
A što je s trenucima kada se dijete ušulja u krevet tijekom noći? Ako je to iznimka, a ne pravilo, onda nemojte oko toga raditi problem. No, ako dijete svaku noć dolazi u vaš krevet, morate s njim porazgovarati i odrediti pravila - primjerice vikendom možete spavati zajedno, a preko tjedna ne jer se svi morate dobro naspavati za vrtić, školu ili posao.
To mu objasnite i neka mu to bude uvjerljivo i logično.
A sada onaj teži zadatak - što ako dijete ponovno dođe u krevet preko tjedna? Važno je biti dosljedan - podsjetite ga na dogovor i mirno ga odvedite u svoju sobu, pokrite, poljubite i poželite mu laku noć. Znamo da nismo uvijek za to raspoloženi te nam je ponekad puno lakše okrenuti se na drugu stranu i mirno zaspati, ali dugoročno to baš i nije najmudrije.
No, isto tako psiholozi kažu da nije svaka situacija u životu ista i da nisu sva djeca jednaka. Najvažnije je ipak da slušate sebe i svoje dijete i da napravite onako kako vi mislite da je najbolje za vas i vaše dijete - osamostaljivanje s godinu dana, 4-5 ili u školi... sasvim je svejedno.
A ako vam treba novi, veći krevet ili madrac, znate gdje ga možete naći. Evo linka na naš webshop.
